Muzeji

MUZEJ "MATIJA SKURJENI"
Aleja Đure Jelačića 8., 10290 Zaprešić
Tel./Faks.: 01/ 3310 540
Web: www.muzej-matija-skurjeni.hr

LJETNO RADNO VRIJEME
ponedjeljkom zatvoreno
utorkom i četvrtkom 9-14
srijedom i petkom 13-18
subotom 9-14
nedjeljom 9-12

ZIMSKO RADNO VRIJEME
ponedjeljkom zatvoreno
utorkom i četvrtkom 9-14
srijedom i petkom 12-17
subotom 10-14
nedjeljom 9-12


Muzej Matija Skurjeni svoj nastanak može zahvaliti prvotnom ugovoru iz 1984. između Matije Skurjenija i Skupštine općine Zaprešić.
Umjetnik Matija Skurjeni i Milka Kobešćak, dugogodišnja suradnica slikara, bili su inicijatori tog ugovora.
Godine 1987. u Novim dvorima stvorena je Galerija Matije Skurjeni, te je bila priključena Narodnom sveučilištu, u čijem sastavu je bio i Muzej Brdovec.
Gđa. Milka Kobešćak 2000. posmrtno daruje svoju kolekciju slika, crteža i grafika Gradu Zaprešiću i Galeriji Skurjeni.
Iste godine Galerija Matija Skurjeni prerasta u Muzej Matija Skurjeni sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija.
U muzeju se mogu razgledati najznačajniji radovi Matije Skurjenija: slike-ulja na platnu, crteži i grafike.

Matija Skurjeni rođen je 14. prosinca u Veternici pokraj Golubovca u Hrvatskom zagorju. Završio je četiri razreda pučke škole. Isprva bijaše pastir, potom uči soboslikarski zanat. Za Prvoga svjetskog rata vojnik je na ruskoj i talijanskoj fronti, nakon rata radi kao rudar, potom je ličilac. Umro je u Zaprešiću 4. listopada 1990.
Prve slike nastaju 1924, od 1946. do 1950. polazi večernje tečajeve Likovne sekcije željezničarskoga kulturno-umjetničkog društva Vinko Jeđud. Vrijeme je to realističko-depresivne metode, uz stanovite impresionističke tečevine. Prvi put izlaže 1948. Odlaskom u mirovinu 1956, u potpunosti se posvećuje slikarstvu. Prvo stvara niz lirskih pejzaža. God. 1957. počinje surađivati s Galerijom primitivne umjetnosti u Zagrebu, s povjesničarom umjetnosti, likovnim kritičarom i pjesnikom Mićom Bašičevićem, koji mu pomaže u osvajanju osobnog stila i poetike, s vrlo prepoznatljivom tematikom, usmjerivši Skurjenijevu senzibilnost i maštovitost prema fantastičnom, simboličnom i onostranom. Izložbom u galeriji La Nuova Pesa u Rimu, 1960, započinje Skurjenijev uspješan prodor na širi europski prostor. Prvu samostalnu izložbu imao je u Parizu 1962, gdje slikar upoznaje Andre Bretona i druge nadrealiste. Godine 1963/64. jedan je od suosnivača Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske. Sredinom šezdesetih počinje surađivati s likovnim kritičarom Vladimirom Malekovićem, najčešćim i jednim od najuspješnijih tumača njegove umjetnosti.
Godine 1975. teško oboli i prestaje slikati, a 1984. daruje dio slika, crteža i grafika Skupštini općine Zaprešić kao temelj Galerije Matija Skurjeni.
Umjetnika snažnije uzbuđuju senzacije duha nego stvarni svijet, potpunije ga obuzima misao nego događaj, zamišljeno i sanjano više nego zbiljski i moguće. Stoga on ne slika realistički, za njega stvarati ne znači predstavljati izvanjsko nego prostore duhovnih razmjera, psihičko, a ne fizičko. Elementi su njegova djela prepoznatljivi, ali je njihovo značenje svagda s "onu stranu realnog". Okrenutoga tajnovitom, maštovitom, začaranom nedokučivom, imaginarnom iracionalnom i nesvjesnom, Skurjenija uvijek daleko više privlači ono što zna, misli ili naslućuje, nego što bi se brinuo o vizualnoj vjerodostojnosti predočenog. Slika zbilju kao da je san, a san kao da je zbilja. Realno i iracionalno preinačuje u irealno i iracionalno, nemoguće postaje moguće, a zamišljeno ostvarivo. To je slikarstvo-stvarnost nestvarnog.